Mačak i Pas, Ko kome čuva leđa?
Znate ono kad dođete kući s posla, mrtvi umorni, a šef vas "iznenadi" tako što vam obeća bonus, pa vas onda "iznenadi" tako što mu se ne isplati? E, tako mi je bio neki dan.
Dođem kući, sav smrknut, a u hodniku me čeka moj standardni "komitet za doček": Šargo , pas veličine omanjeg teleta koji jede k'o da je tri dana gladovao, i Žućo , mačak s ulice, doktor nauka za preživljavanje i ulične mudrosti.
Gledam ih ja tako, uzdahnem k'o da sam sve kredite platio, i kažem im u šali:
"E, moji drugari, izgleda da ćemo morati stezati kaiš. Šargo, jarane, mislim da ćemo te morati staviti na OLX. Ako me ne izvučeš iz ove kuće, ti si mi koristan k'o grijanje u Sahari. Ali Žućo, ti ostaješ. Ti bar znaš kako se preživljava. Ti možeš izaći, uhvatiti miša, nahraniti se, pa možda i meni donijeti koji zalogaj."
Šargo ni da trepne, gleda u prazno k'o i uvijek. Ali Žućo? Žućo je pažljivo slušao.
I šta mislite? Već sljedeće jutro, točno u 7:00, uđe on u kuhinju i spusti mrtvu miš direktno na linoleum! Išuljao se kroz prozor k'o i obično, ali ovaj put, pogled u njegovim očima je jasno govorio: "Vidiš, gazda? Čuvam ti leđa!"
Ali priča tu ne završava. Jutro poslije, ulazim ja u kuhinju i nalazim... još jednog miša. Samo što ovaj nije bio za mene. Bio je nježno položen direktno u Šargovu ogromnu zdjelu za hranu!
Žućo je sjedio pored njega, gledao me onim svojim prodornim žutim očima, a njegov izraz lica nije mogao biti jasniji:

Primjedbe
Objavi komentar