O nama

 Dobrodošli na Bosnianux Stories – blog gdje Bosna priča.
Bosnianux Stories je nastao iz proste želje: da sačuvamo priče običnog čovjeka. One priče koje se prepričavaju na kafi, u mahali, na baušteli, u čekaonici kod doktora. Priče koje nas nasmiju, rastuže, natjeraju da kažemo "e isto k'o kod mene".

Ko smo mi?

Iza bloga stoji Nux, autor koji vjeruje da svaka avlija krije roman, a svaka čaršija svoju historiju. Ne pišemo vijesti. Ne pišemo politiku. Pišemo život – onakav kakav jeste: sirov, iskren, nekad tužan, najčešće smiješan.
Za 47 dana postojanja objavili smo 63 priče koje je pročitalo preko 35.000 ljudi. Ali najveća snaga Bosnianux Stories je zajednica na Facebooku. Našu stranicu Bosnianux prati preko 97.000 ljudi iz cijelog svijeta. Tamo se svaki dan rađaju nove priče, komentari i sjećanja.
Naša misijaSačuvati uspomene – da ne zaboravimo kako se živjelo, voljelo i preživljavalo.
Povezati ljude – jer nema Bosanca koji nema rođaka u Njemačkoj, tetku u Americi i priču koja počinje sa "kad sam ja..."
Nasmejati narod – smijeh je i dalje najbolji lijek, a mi ga dijelimo besplatno.
Šta možete očekivati na blogu?Istinite anegdote iz naroda

Priče o odrastanju 80ih i 90ih

Razmišljanja o životu "ovdje i vani"
Dozu nostalgije i dozu realnosti
Ne garantujemo da će vam svaka priča biti po volji. Ali garantujemo da je svaka napisana iz srca.
Hvala vam
Hvala što čitate. Hvala što dijelite. Hvala što ste dio ovih 97.000 ljudi koji dokazuju da dobra priča i dalje vrijedi.
Ako imate svoju priču koju želite podijeliti, javite nam se. Možda baš vaša bude sljedeća Bosnianux Story.
Kontakt:
📧 E-mail: nux16601@gmail.com
📘 Facebook: Bosnianux – 97K pratitelja
Bosnianux Stories - Gdje Bosna priča.
Posljednje ažuriranje: 18. maj 2026.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Evo me, kući sam

Slika
Oženio sam se mlad. K'o što to kod nas biva. Bio sam zaljubljen, ona je bila najljepša u gradu. Mislio sam — bajka. I bila je, jedno vrijeme. A onda dođoše krediti, djeca, računi, pelene, neprospavane noći. Onaj žar se ugasio. Ostali smo zajedno "zbog djece" i zbog banke, jer kredit veže jače nego matičar. Živjeli smo k'o cimeri. Ja u dnevnoj uz daljinski, ona u kuhinji uz hladnu kahvu. Svako u svom svijetu, u istih 50 kvadrata. Ona više nije bila ona cura s početka. Nabacila je koju kilu, nije vodila računa o svom izgledu, bademantil joj postade uniforma. Stalno nešto zanovijeta — "plati struju", "treba djeci za ekskurziju", "opet ti čarape po kući". Čak mi je i njen glas počeo parati živce dok klapara u starim papučama po laminatu. Ja sam šutio. Trpio. A navečer bih gledao one glumice na TV-u — dotjerane, nasmijane, bez podočnjaka. Uzdahnuo bih za nekim drugim životom. Nju sam gledao k'o stari trosjed — tu je, neka je, navik'o s...
Više...

Majka tri kćerke

Slika
Udala sam se u vrlo bogatu porodicu, gdje je bilo dostupno svako moguće zadovoljstvo i komfor. Ali vrijeme me je naučilo da prava sreća ne leži u bogatstvu, nego u tome kako vrednujemo odnose i ljude oko sebe. Početak je bio kao iz bajke. Moj muž me je volio, a ja sam bila ponosna na svoju sudbinu. Međutim, dvije godine nakon braka, kada se rodila naša prva kćerka, iako sam ja bila presretna, njegov osmijeh nije bio potpun.  Tiho je rekao: “Nema veze, sljedeći put će biti sin.” Prešutjela sam to. Ali kada se dvije godine kasnije rodila i druga kćerka, razočaranje i ironija u njegovom glasu više se nisu mogli sakriti. Počeo je da me uvjerava da sam podbacila jer mu nisam rodila sina. U meni se sve lomilo, ali sam šutjela – zbog svojih kćerki. Kada sam rodila i treću djevojčicu, njegovo strpljenje je nestalo. Otvoreno je rekao da mu treba nasljednik i da mu je dosta ovakvog života. Ubrzo nas je napustio – mene i naše tri nevine djevojčice – i oženio drugu ženu. Ta noć je bila najmrač...
Više...

Pametni Kenan: Direktor se oznojio kad je čuo odgovore iz prvog razreda

Slika
Učiteljica je mislila da je Kenan previše bezobrazan za prvi razred. Direktor je mislio da je previše pametan. Nakon 6 njenih pitanja, direktor je tražio da ga prebace u peti. Razlog? Pročitajte do kraja.    Kenan: "Učiteljice, ja sam previše pametan za prvi razred! Moja sestra je u trećem, a ja sam pametniji od nje." Učiteljica, vidno iznervirana, zgrabi Kenana za ruku i odvede ga pravo u direktorovu kancelariju. Objasni direktoru cijelu situaciju. Direktor se namršti, pogleda Kenana preko naočala i reče da će mu postaviti par pitanja. Ako samo na jedno ne odgovori tačno, vraća se u prvi razred i ima da šuti ko zaliven. I učiteljica i Kenan pristanu po dogovoru. Direktor: "Koliko je 3 x 3?" Kenan: "9." Direktor: "6 x 6?" Kenan: "36." I tako unedogled. Direktor ga je rešetao pitanjima koja bi svaki trećak trebao znati. Konačno, nakon dobrih sat vremena, direktor se okrene učiteljici i kaže: — "Ja stvarno ne vidim razlog zašto ovaj ...
Više...

Halima i bivši muž

Slika
"Ovo je bosanska poučna priča o Halimi, njenom bivšem mužu i tome kako se dobrota uvijek vrati ..." U jednom bosanskom selu, tamo gdje se svi znaju po imenu i po mahani, živješe žena po imenu Halima. Bila je vrijedna k’o mrav. Udala se ona za trgovca platnom – hadžiju na jeziku, a škrtog u srcu da bi i iz kamena iscijedio dinar. Jedan dan donese on kući kokoš, mršavu, jedva da je za čorbe. Baci je na sto i reče osorno: "Spremi je, da ne dangubimo."  I taman kad sjedoše za sofru, kad miris pečenja zamirisa avlijom, neko zakuca na kapiju. Tak, tak, tak – tiho, k’o da se stidi i tog kucanja. Trgovac otvori. Pred njim čovjek, izderan, gladan, oči mu upale k’o da sedam dana nije zalogajio. "Allah te nagradio, gospodaru, udijeli štogod..." A trgovac? Odsječe k’o sabljom: "Nema ovdje za dangube! Mrš s kapije!" Zalupi vratima da se kuća zatresla, pa sjede nazad za sofru k’o da ništa nije bilo. Halima ga samo pogleda preko sinije. Nije povisila glas, ni...
Više...

Otišao sam kod doktora zbog boli u laktu, razlog je bio nevjerovatan

Slika
Svi smo to doživjeli. Odemo doktoru zbog jedne sitnice, a iz ordinacije izađemo s listom potencijalnih dijagnoza koje nismo ni sanjali da imamo. Ali, Haso iz Kalesije je ovu univerzalnu muku podigao na potpuno novi, epski nivo. Njegova priča počinje sasvim bezazleno – s običnom boli u laktu. Lakat kao Okidač Haso, poznat po svom specifičnom humoru i direktnosti, dolazi kod doktora s jasnom žalbom:  "Doktore, lakat me ubi, ne mogu kašike prinijet ustima." Doktor, iskusni veteran u bijelom mantilu, s naočalama spuštenim na vrh nosa, ne trepnuvši, daje instrukciju koja Hasu ostavlja u čudu:  "Haso, de ti meni prvo urin na analizu." Haso, naravno, ne može da vjeruje. Lakat i urin? Kakve veze imaju? Pokušava da objasni svoju logiku:   "Doktore dragi, kakav urin? Ja tebi kažem LAKAT me boli, nisam doš'o bubrege da vadim!" Ali doktor je nepokolebljiv, s autoritetom koji dolazi s 40 godina staža:  "Ne pametuj, Haso. Ja sam 40 godina u ovoj struci. Ako ja ...
Više...