Kako sam u 74. godini postao viralan

🎤 Kućni babo iz Tuzle: Kako sam u 74. godini postao viralan

📱👮‍♂️ Sinoć me moj sin zamalo prijavio policiji jer je mislio da sam otet. Prati on moj telefon, kao i uvijek, i kad je vidio malu plavu tačkicu kako pulsira u centru Tuzle u 2 ujutro – odmah panika:
„Babo! S kim si? Jesi li živ?“

A ja – u kafani, s najjeftinijim pivom i redom na mikrofon. Karaoke noć. Ide „Bio sam pijanac“.

Novi život u 74. godini

Zovem se Fikret. Imam 74 godine. I prije tri mjeseca sam napravio najluđi potez u životu – prodao kuću s dvorištem, garažom i lavovima ispred kapije… i uselio se u stan sa trojicom studenata.

Familija odmah sazvala krizni sastanak u buregdžinici. Snaha me gleda ko da sam dijete:
„Fikrete, ovo ti je kriza srednjih godina… samo 30 godina prekasno.“
A ja njoj fino: „Nije kriza godina, nego kriza tišine.“

Kućni babo

Prva sedmica – haos. Muzika do jutra, patike po hodniku, sudoper pun suđa. Al’ polako se navikli. Ja kuham, pečem, popravljam. Oni me prozvali „Kućni babo“.

Naučio sam ih da se košulje mogu peglati, a oni mene da „bet“ znači „jest vala“, a „cap“ znači „lažeš“.

Karaoke i viralni trenutak

Jedne noći me odvukli u kafanu kod kampusa. „Nema izgovora, Fikrete!“ – kažu. Karaoke.
Prvo drhtav glas, a onda cijela kafana uglas: „Samo za tebe Beograđanko mala…“
Dvije stotine ljudi, ruke oko ramena, generacije pomiješane.

Neko snimio. Sad sam viralan. 400.000 lajkova. Najbolji komentar: „Fali mi dedo. Ovaj lik je legenda.“

Plaćam kiriju, perem suđe, i svake sedmice ubacim 100 KM u teglu zvanu Fond za hitnu pizzu. Oni misle da je za pizzu, a ja znam da ide za knjige.

Poruka sinu

Sin me i dalje pita: „Babo, zar ti ne fali kuća?“
„Ne, sine. Kuća je čuvala moju prošlost. Ovaj stan čuva moju budućnost.“

Imam 74 godine. Koljena me bole, pijem tri tablete svako jutro. Ali večeras pravim ćevape. Jedan ima intervju, druga traži savjet.

Nisam više zauzet umiranjem. Zauzet sam životom.

Poenta

Ako sjediš sam u tišini – Ne zatvaraj se. Otvori se pjesmi.
Nismo rođeni da šutimo. Rođeni smo da pjevamo dok nam glas ne pukne, okruženi ljudima koji znaju naše ime – a ne naše godine. 🎤🍻

Pročitaj i;Humana misija jednog penzionera