Kako je mali Denis nadmudrio dedu Šemsu: Lov na kokoške, patke i... cure
Dedo Šemso je mislio da zna sve o lovu. Onda se pojavio mali Denis sa rolom žice i selotejpa.Treći put kad je krenuo u "lov", i dedo je tražio da ide s njim.
U svakoj bosanskoj mahali postoji onaj jedan dedo koji sve zna i onaj jedan dječak koji je spreman na svaku šalu. Naš dedo Šemso je mislio da je vidio sve u životu, dok se u komšiluk nije do
selio mali Denis.
Ovo je priča o tome kako teorija iz "stare škole" ponekad padne u vodu pred dječijom maštom. I malo selotejpa.
"De, de, mali, šta to nosiš?"
"Rolu žice, dedo!" odgovara Denis, sav važan, ni ne zastajkujući.
"A šta ćeš s tim, jadan ne bio?" pita Šemso, mršteći se preko naočala.
"Idem kokoške hvatat'!"
"Ma bježi, budalo jedna! Kakve kokoške, kakva žica?! Ne možeš kokoške žicom hvatat'!" dedo će, odmahujući rukom, uvjeren da današnja omladina nema pojma o životu.
Ali Denis se samo nasmija i produži dalje.
Iste večeri, pred akšam, eto ti Denisa nazad. Vuče za sobom onu žicu, a na njoj se koprca tridesetak kokošaka! Dedo Šemso samo zine, kahva mu zamalo ispade iz ruke. Ne vjeruje svojim očima, ali šuti – možda je slučajnost.
Sutradan, opet ista scena. Dedo na verandi, kahva u ruci, kad eto ti Denisa. Ovaj put nosi nešto manje.
"De, de, mali, šta sad nosiš?" pita dedo, već pomalo sumnjičav.
"Rolu selotejpa, dedo!"
"A šta ćeš s tim, jadan ne bio?"
"Idem patke hvatat'!"
"Ma bježi, budalo jedna! Kakve patke, kakav selotejp?! Ne možeš patke selotejpom hvatat'!" dedo će, već iznerviran Denisovim "ludostima".
Ali mali Denis se opet samo nasmija i produži .
Iste večeri, pred akšam, Šemso ne može da vjeruje – Denis se vraća i vuče za sobom razmotanu rolu selotejpa, a na njoj se zalijepilo trideset i pet pataka! Dedo Šemso samo što ne padne sa stolice, hvata se za glavu i gleda u nebo.
Sljedećeg jutra, Šemso ga je čekao spreman. Čim je ugledao Denisa, dječak ga preduhitri:
"Dedo, danas ne pitaj ništa. Idem u lov na 'cure'!"
Šemso skoči kao oparen, baci fildžan i viknu:
"Čekaj, čekaj, Denis! Idem i ja s tobom!"
selio mali Denis.
Ovo je priča o tome kako teorija iz "stare škole" ponekad padne u vodu pred dječijom maštom. I malo selotejpa.
Lovačka priča iz prve ruke
Jutro, rano. Dedo Šemso sjedi na verandi, pije prvu jutarnju kahvu i gleda kako sunce polako izlazi iznad Trebevića. Tišinu prekida zvuk koraka – to je mali Denis, prolazi s nečim velikim pod rukom. Dedo ga, naravno, odmah zaustavi:"De, de, mali, šta to nosiš?"
"Rolu žice, dedo!" odgovara Denis, sav važan, ni ne zastajkujući.
"A šta ćeš s tim, jadan ne bio?" pita Šemso, mršteći se preko naočala.
"Idem kokoške hvatat'!"
"Ma bježi, budalo jedna! Kakve kokoške, kakva žica?! Ne možeš kokoške žicom hvatat'!" dedo će, odmahujući rukom, uvjeren da današnja omladina nema pojma o životu.
Ali Denis se samo nasmija i produži dalje.
Iste večeri, pred akšam, eto ti Denisa nazad. Vuče za sobom onu žicu, a na njoj se koprca tridesetak kokošaka! Dedo Šemso samo zine, kahva mu zamalo ispade iz ruke. Ne vjeruje svojim očima, ali šuti – možda je slučajnost.
Sutradan, opet ista scena. Dedo na verandi, kahva u ruci, kad eto ti Denisa. Ovaj put nosi nešto manje.
"De, de, mali, šta sad nosiš?" pita dedo, već pomalo sumnjičav.
"Rolu selotejpa, dedo!"
"A šta ćeš s tim, jadan ne bio?"
"Idem patke hvatat'!"
"Ma bježi, budalo jedna! Kakve patke, kakav selotejp?! Ne možeš patke selotejpom hvatat'!" dedo će, već iznerviran Denisovim "ludostima".
Ali mali Denis se opet samo nasmija i produži .
Iste večeri, pred akšam, Šemso ne može da vjeruje – Denis se vraća i vuče za sobom razmotanu rolu selotejpa, a na njoj se zalijepilo trideset i pet pataka! Dedo Šemso samo što ne padne sa stolice, hvata se za glavu i gleda u nebo.
Sljedećeg jutra, Šemso ga je čekao spreman. Čim je ugledao Denisa, dječak ga preduhitri:
"Dedo, danas ne pitaj ništa. Idem u lov na 'cure'!"
Šemso skoči kao oparen, baci fildžan i viknu:
"Čekaj, čekaj, Denis! Idem i ja s tobom!"
Primjedbe
Objavi komentar