Show u Domu zdravlja: Kako je jedna nana 'izludila' doktora

Postoje dvije vrste pacijenata: oni što kažu "boli me ovdje" i pokažu prstom, i Nane. Nana dođe po potvrdu za bazen, a doktor Moljka završi na godišnjem od stresa. Ovo je zapisnik jednog pregleda koji je prerastao u ispovijed o komšijama, politici i Kardashiankama.

Kad Nana krene kod doktora – priča iz Doma zdravlja!

"Doktore, imate li sekundu?" Zgužvano lice s vragolastim sjajem u očima provirilo je kroz vrata.

"Da, da, uđite, uđite." 

Klimnu doktor glavom, očiju prikovanih za hrpu kartona na stolu. Starija gospođa, uletje u ordinaciju.

"Sjedim tamo od zore," progunđa ona. "Ljudi ulaze i izlaze k'o roj skakavaca! Pola ih ni termina nema, samo se guraju. Ma, da se mene pita, ja bih im rekla svoje!"

"Šta vas muči danas, gospođo?" upita doktor.

"Moj komšija – onaj pijanac – kupio sebi bušilicu. Buši svaki dan k'o da ga đavo goni! I mjeri vrijeme, kunem vam se. Čeka dok ja dođem kući pa počne. Vjerovatno me gleda s prozora. Buši dok mi živci ne popucaju, pa ugasi taman kad ja sebi sipam kahvu. Onda – zzzzz! – opet počne! A kćerka mu? Hoda k'o da je Kardashianka, suknjice joj ni poštansku marku ne bi pokrile. Pff! I kaže 'Dobro jutro' bez ikakvog poštovanja u glasu."

"Gospođo, stanite," prekide je doktor . "Zašto mi ovo pričate?"

"Pa zato što ste pitali na šta se žalim! Eto, žalim se! I nemojte me počinjati o onoj preko puta. Uvijek se smije, pita kako sam. Znam ja da ona samo čeka da ja krepam pa da mi parking mjesto uzme. E, pa čekat će ona dugo!"

"Ne," doktor  protrlja korijen nosa. "Pitam vas za zdravlje. Koji su simptomi?"

"Moje zdravlje? Ma, dušo, odakle da počnem? Nekad sam se budila, pravila palačinke, išla na posao, odradila osam sati, pa u prodavnicu, teglila kese kući, kuhala večeru, pomagala djeci oko zadaće, i još imala snage da tračam na telefon sat vremena. Sad? Dok doručak napravim, već sam za spavanje. Ali moram ići u kupovinu, pospremiti kuću, i stići na one akcije za penzionere. U horu sam, znate – dobri smo, baš dobri. Prošli mjesec smo čak i na turneju išli. I moram paziti na muža. Puno udovica u domu penzionera se mota oko njega, znate? Dok završim s jurnjavom cijeli dan, iscrpljena sam. Nisam više dvadesetogodišnjakinja."

Doktor Moljka duboko udahnu, zadrža dah, i ispusti dug, čujan uzdah.

"Gdje. Vas. Boli?"

"Ma, baš mi je drago što ste pitali! Svi kažu da ste vi duša od čovjeka, doktore. Moje prijateljice se kunu u vas. Iskreno? Duša me boli. Duh mi je iscrpljen. Mislim, pogledajte samo stanje u državi! Kuda mi idemo?"

"STANITE!" Doktor Moljka podiže ruku. "Gdje vam je medicinski karton?"

"Uh, nemojte me počinjati o onim curama na prijemnom. Izgubile su mi karton tri puta. Tri puta! Samo su stajale i slijevale ramenima. Pa sam im rekla tačno ko su i gdje mogu da gurnu svoj nos. Nećete vjerovati – našle su karton za tri minute."

Doktor Moljka podiže ruku kao da će je lupiti o sto, ali se zaustavi u posljednjem trenutku – bojeći se da bi gospođi stvarno mogao izazvati srčani udar. Zadovolji se blagim udarcem po drvetu.

"Zašto. Ste. Danas. Ovdje?"

"Ma! Pa, idem na vodeni aerobik u Domu kulture s prijateljicama. Rekle su mi da mi treba ljekarsko uvjerenje da sam sposobna za plivanje. Došla sam po uputnicu za sve nalaze i pregled da mi to potpišete."

"Ne trebaju vam."

"Kako to mislite?"

"Ne trebaju vam nalazi. Vidim da ste više nego sposobni. Napisat ću vam potvrdu odmah."

Brzo, prije nego što je mogla početi novu priču, doktor  naškraba nešto na receptu, udari pečat, i potpiše se s elanom.

"Evo. Idite na bazen. Plivajte do mile volje."

"Hvala vam, doktore! Mogu li se vratiti za koji dan, ipak? Brine me pritisak. Izgleda dobro na kućnom aparatu, ali osjećam da mi srce ne sjedi kako treba. Šta ako skoči? Ili padne?"

"NE!" Doktorov glas pređe u panični falset. "Idem na godišnji! Odmah! Idite kod drugog doktora ako morate!"

"Dobro, dobro. Hvala za potvrdu. Odo ja!"

Izašla je iz Doma zdravlja, izvukla mobitel, i pritisnula brzi poziv.

"Halo, Jasminka? Vidjela sam onog Moljku što si pričala. Ma, on je prilika – strpljiv, fin, pravi gospodin. Reci kćerki da obavezno izađe s njim. Bit će fantastičan muž."

S druge strane linije začuo se oduševljen smijeh.

"Da, da. Samo pazi da dobijem pozivnicu za svadbu. Uglavnom, moram ići da se prijavim za bazen. Ne smijem ovo ljekarsko uvjerenje baciti u vjetar!"

Poenta:
I tako Nana dobi potvrdu za bazen, doktor Moljka dobi PTSP, a Jasminkina kćerka dobi potencijalnog muža. Pouka? Nikad ne pitaj Nanu "šta vas muči" ako nemaš 3 sata vremena i godišnji u rezervi. A doktorima: pečat držite nadohvat ruke i bježite čim kaže "duša me boli" 😄